U suvremenom sportu sve se češće postavlja pitanje kada je pravo vrijeme za specijalizaciju u određenom sportu. Dok neki roditelji i treneri smatraju da rano usmjeravanje prema jednom sportu povećava šanse za uspjeh, sve više istraživanja ukazuje na negativne posljedice rane specijalizacije i koristi raznovrsnog motoričkog razvoja.

Negativne strane rane specijalizacije u sportu

1. Povećan rizik od ozljeda
   Djeca koja se rano specijaliziraju u jednom sportu izložena su većem riziku od ponavljajućih stres fraktura, upala tetiva i drugih ozljeda zbog konstantnog opterećenja istih mišićnih skupina. Istraživanje Američke akademije pedijatrije (AAP) pokazalo je da sportaši koji se specijaliziraju prije 12. godine imaju znatno veću stopu ozljeda u usporedbi s onima koji se bave više sportova (Jayanthi et al., 2013).
2. Izgaranje i gubitak motivacije
   Konstantan pritisak da se postigne uspjeh u jednoj oblasti može dovesti do sagorijevanja, gubitka motivacije i odustajanja od sporta u kasnijim godinama. Studija objavljena u Journal of Athletic Training (2019) ukazuje na to da sportaši koji su prerano specijalizirani imaju veću stopu odustajanja od sporta zbog mentalne iscrpljenosti i nezadovoljstva (Myer et al., 2019).
3. Ograničen razvoj motoričkih sposobnosti
   Fokusiranje na jedan sport u ranom uzrastu može spriječiti razvoj drugih motoričkih sposobnosti koje su ključne za sveobuhvatan fizički razvoj. Prema istraživanju Côtéa i sur. (2009), sportaši koji u djetinjstvu prolaze kroz više sportova imaju veću fizičku adaptabilnost i bolje dugoročne performanse u sportu koji kasnije odaberu.
4. Psihološki stres
   Djeca pod pritiskom da budu najbolja mogu razviti anksioznost, stres i nisko samopouzdanje, posebno ako ne ispunjavaju očekivanja trenera i roditelja. Studija iz Journal of Sports Sciences (2018) pokazuje da rana specijalizacija može dovesti do povećane razine stresa kod mladih sportaša, što može negativno utjecati na njihov daljnji sportski razvoj (Strachan et al., 2018).

Pozitivne strane učenja raznih motoričkih sposobnosti

1. Sveobuhvatan fizički razvoj
   Uključivanjem u različite sportove djeca razvijaju različite mišićne skupine, poboljšavaju koordinaciju, fleksibilnost, snagu i brzinu. Studija iz British Journal of Sports Medicine (2017) potvrđuje da višestruka sportska angažiranost u djetinjstvu doprinosi boljem ukupnom fizičkom zdravlju i sportskim performansama u odrasloj dobi (DiFiori et al., 2017).
2. Smanjen rizik od ozljeda
   Raznovrsni pokreti i aktivacije različitih mišićnih skupina smanjuju opterećenje određenih dijelova tijela i sprječavaju kronične ozljede. Prema studiji američke NCAA (National Collegiate Athletic Association), sportaši koji su se bavili više sportova u mladosti imaju nižu stopu ozljeda u seniorskoj karijeri u usporedbi s onima koji su se rano specijalizirali (Bell et al., 2018).
3. Povećana kreativnost i prilagodljivost
   Djeca koja su izložena više sportova lakše se prilagođavaju novim situacijama, imaju bolju prostornu svijest i razvijaju kreativne načine za rješavanje problema u sportu. Ova tvrdnja potvrđena je u istraživanju Baker et al. (2003), koje naglašava da sportaši s raznovrsnim sportskim iskustvom imaju bolje kognitivne sposobnosti i brže se prilagođavaju kompleksnim sportskim situacijama.
4. Veća vjerojatnost dugoročnog bavljenja sportom
   Djeca koja uživaju u različitim fizičkim aktivnostima razvijaju pozitivan odnos prema sportu, što povećava šanse da ostanu fizički aktivna i u odrasloj dobi. Istraživanje iz Pediatrics (2016) pokazuje da djeca koja sudjeluju u više sportova imaju veću vjerojatnost da ostanu aktivna tijekom cijelog života (Jayanthi et al., 2016).

Zaključak

Iako rana specijalizacija može donijeti kratkoročne koristi, dugoročne posljedice mogu biti štetne za fizički i mentalni razvoj djeteta. S druge strane, raznovrstan motorički razvoj ne samo da doprinosi boljem zdravlju i smanjenju ozljeda, već i omogućava djeci da otkriju svoje prave sportske sklonosti bez pritiska i stresa. Stoga je ključno omogućiti djeci da istražuju različite sportove i razvijaju višestruke sposobnosti prije nego što se odluče za specijalizaciju.

Reference

• Baker, J., Côté, J., & Abernethy, B. (2003). Learning from the experts: Practice activities of expert decision-makers in sport. Research Quarterly for Exercise and Sport, 74(3), 342-347.
• Bell, D. R., Post, E. G., Biese, K., Bay, C., & McLeod, T. V. (2018). Sport specialization and risk of overuse injuries: A systematic review with meta-analysis. Pediatric Exercise Science, 30(1), 1-17.
• Côté, J., Lidor, R., & Hackfort, D. (2009). ISSP position stand: To sample or to specialize? Seven postulates about youth sport activities that lead to continued participation and elite performance. International Journal of Sport and Exercise Psychology, 7(1), 7-17.
• DiFiori, J. P., Benjamin, H. J., Brenner, J. S., Gregory, A. J., Jayanthi, N. A., Landry, G. L., & Luke, A. (2017). Overuse injuries and burnout in youth sports: A position statement from the American Medical Society for Sports Medicine. British Journal of Sports Medicine, 51(4), 287-295.
• Jayanthi, N. A., LaBella, C. R., Fischer, D., Pasulka, J., & Dugas, L. R. (2013). Sports-specialized intensive training and the risk of injury in young athletes: A clinical case-control study. The American Journal of Sports Medicine, 41(2), 288-295.
• Myer, G. D., Jayanthi, N., Difiori, J. P., Faigenbaum, A. D., Kiefer, A. W., Logerstedt, D., & Micheli, L. J. (2019). Sports specialization, part I: Does early sports specialization increase negative outcomes and reduce the opportunity for success in young athletes? Sports Health, 11(3), 237-242.
• Strachan, L., Côté, J., & Deakin, J. (2018). Early sport specialization and psychosocial outcomes in youth sport: A systematic review. Journal of Sports Sciences, 36(8), 812-822.