Djeca uče ono što vide: važnost modeliranja u odgoju, sportu i razvoju

James Baldwin jednom je rekao: „Djeca nikada nisu bila dobra u slušanju odraslih, ali nikada nisu propustila oponašati ih.” Ova misao sažima osnovu ljudskog učenja u ranim fazama života: djeca ne upijaju samo riječi, nego prije svega postupke. Zbog toga je način na koji odrasli komuniciraju, ponašaju se i rješavaju izazove presudan za oblikovanje dječjeg karaktera i sposobnosti.

Učenje kroz modeliranje

Psihološka istraživanja pokazuju da djeca najbolje uče kroz proces modeliranja – promatranjem i oponašanjem ponašanja drugih (Bandura, 1977). To vrijedi u obiteljskom okruženju, u školi i posebno u sportu. Dok odrasli često vjeruju da su verbalne upute dovoljne, praksa potvrđuje da djeca uvelike reagiraju na ono što vide.

Motorički razvoj i uloga trenera

U području motoričkog razvoja posebno je važno učenje kroz pravilnu demonstraciju. Kada trener pokazuje kako se pravilno izvodi skok, dodavanje ili dribling, djeca povezuju verbalne upute s vizualnim i kinestetičkim iskustvom. Takav spoj informacija omogućuje brže usvajanje motoričkih znanja, smanjuje nesigurnost i jača samopouzdanje.

Istraživanja (Newell, 1986) naglašavaju da se koordinacija i tjelesna kontrola razvijaju učinkovitije kada djeca imaju priliku promatrati jasne, dosljedne i ponovljene demonstracije. Drugim riječima, ono što trener pokazuje često ima veći učinak od onoga što samo objašnjava.

Vrijednosti u sportskom treningu

Treneri su mnogo više od instruktora tehnike – oni su uzori. Kada pokazuju poštovanje, strpljenje, timski duh i disciplinu, djeca te vrijednosti internaliziraju kroz igru i trening. Sport tako postaje moćno sredstvo odgoja u kojem djeca uče:

• pobijediti s poniznošću,
• izgubiti s dostojanstvom,
• surađivati i graditi povjerenje u timu.

Zašto je važno usmjeriti djecu u pravom smjeru?

U djetinjstvu i adolescenciji mozak je iznimno plastičan. Djeca se brzo prilagođavaju i jednako brzo usvajaju i pozitivne i negativne obrasce. Upravo zato je ključno pružiti im pozitivne modele. Usmjeravanje u pravom smjeru ne znači strogo nametanje autoriteta, već dosljedno pokazivanje poželjnih ponašanja i stavova kroz svakodnevne interakcije.

Kada djeca gledaju roditelje ili trenere kako žive vrijednosti koje promiču, dobivaju jasne smjernice za vlastiti razvoj. A iako možda neće uvijek poslušati ono što im kažemo, sigurno će upamtiti ono što vide.

Izvori

• Bandura, A. (1977). Social Learning Theory. Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall.
• Newell, K. M. (1986). Constraints on the development of coordination. Motor Development in Children: Aspects of Coordination and Control.
• Weiss, M. R. (2000). Motivating kids in physical activity. President’s Council on Physical Fitness and Sports Research Digest, 3(11), 1–8.
• Côté, J. & Gilbert, W. (2009). An integrative definition of coaching effectiveness and expertise. International Journal of Sports Science & Coaching, 4(3), 307–323.