Motoričke sposobnosti i motorička znanja – temelj sportskog razvoja kod djece

Kretanje je osnovna potreba čovjeka, a kod djece ono je ključan faktor rasta i razvoja. U području kineziologije često se razlikuju dva pojma: motoričke sposobnosti i motorička znanja. Iako usko povezani, oni se razlikuju, a njihovo razumijevanje važno je za roditelje, trenere i nastavnike tjelesne i zdravstvene kulture.

Motoričke sposobnosti – potencijal za kretanje

Motoričke sposobnosti su psihofizičke osobine koje omogućuju izvođenje različitih pokreta (Findak, 1999). Najčešće se izdvajaju:

• snaga,

• brzina,

• izdržljivost,

• koordinacija,

• fleksibilnost,

• ravnoteža i agilnost.

One čine temelj za svako kretanje i polazna su točka za razvoj sportskih vještina. Primjerice, dijete koje ima razvijenu koordinaciju i agilnost lakše će savladati složenije sportske elemente.

Motorička znanja – naučene vještine

Za razliku od sposobnosti, motorička znanja su stečeni obrasci pokreta. To su vještine koje dijete uči i usvaja ponavljanjem i iskustvom (Bala, 1981). Primjeri uključuju:

• tehniku plivanja,

• vožnju bicikla,

• gimnastičke elemente,

• dribling u nogometu.

Drugim riječima, motorička znanja su primjena sposobnosti u konkretnim zadacima.

Zašto testirati motoričke sposobnosti djece?

Djeca se međusobno razlikuju po razvijenosti motoričkih sposobnosti. Testiranjem (mjerenjem brzine, koordinacije, snage, fleksibilnosti i dr.) moguće je:

• pratiti razvoj i napredak,

• prepoznati jake i slabije strane,

• usmjeriti dijete prema sportu u kojem ima najveći potencijal (Malacko i Rađo, 2004).

Primjerice, dijete s izraženom brzinom i agilnošću može se usmjeriti prema ekipnim sportovima, dok dijete s razvijenom izdržljivošću može imati predispozicije za plivanje ili atletiku.

Zaključak

Motoričke sposobnosti predstavljaju potencijal, a motorička znanja primjenu tog potencijala. Njihov skladan razvoj kod djece ključan je za zdravlje, pravilno tjelesno sazrijevanje i sportski uspjeh. Sustavno testiranje omogućuje da se djetetu pruži prilika da pronađe sport koji mu najviše odgovara, čime se potiče ne samo tjelesna spremnost, već i dugoročna ljubav prema kretanju i zdravom životu.

Literatura

• Bala, G. (1981). Struktura i razvoj morfoloških i motoričkih dimenzija dece SAP Vojvodine. Novi Sad: Fakultet fizičke kulture.

• Findak, V. (1999). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga.

• Malacko, J., & Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.